Sam iza večnosti
Svet, čiji je ovo svet
i čiji san učini život lep.
Zar je zaspala, pesma anđela
kad je niko više ne sanja.
Maske noćas skidamo
ja imam srce već kidano,
ali znam boju sna koji sanjaš budna
i neću nikome da je dam.
Sanjam da nebo čuje glas,
tamne su noći oko nas
i dok svet odlazi,
ja sam sâm iza večnosti,
čekam san da te vrati.
Strah u mraku ostaje
i iskrivljeno lice sudbine
i kad me ne bude, poslaću vetrove
da te miluju za mene.
Sanjam da nebo čuje glas,
tamne su noći oko nas
i dok svet odlazi,
ja sam sâm iza večnosti
čekam san da te vrati.
Autor(es): Nebojša Ević